Kapije iza kojih se nalazi cveće
dogovaraju se sa vlasnicima katanaca
u kom je danu cvetati najlepše
Potpisao sam sa ovim gradom
precizan ugovor bez odstupanja
i želim da me bude jednog dana
u nekom od omiljenih ćoškova
Bolje da se čuju kosti i pluća
nego ova otvorena vrata
jeza me reže
mešam slogove kao testo kroz prste
Prolazim kroz detinjstvo
jasno mi je gde su nestali ljudi
hoće li se pozdraviti stari prijatelji
Pomiriši kosu onome za kim žudiš
dobrodošao u belu košulju
presvuci se
pogledaj se u ogledalo
protrljaj oči, otpala ti je trepavica
Rodi se, sagni se
dohvati me, protegni ruke
razmakni noge
probudi me
Vrati se!
Autor: Lazar Brajković
Foto: Pinterest (Mihael Boremans „Prednost“)