Poezija: Narečnici

Sinoќa se setiv na moeto raѓanje…
A ќe go zaboravev,
da ne bev gi slušnala narečnicite…

Nivnite glasovi,
nit maški, nit ženski
kolnea….

-Ќe kopnee!
Kopneži ќe ja morat
i strasti ќe ja gorat.
Iljadnici morinja vo dušata ќe i se prelevaat!
Vetrišta ќe ja krevaat
I viulici ќe ja nosat!

-Vulkan vo gradite ќe nosi, ќe ja peplosuva
i ќe ja voskresnuva,
ќe ja skamenuva
i ќe ja omeknuva!

-Koskite ќe i se raskoskuvat,
utrobata ќe i gori
mesoto ќe i se deli…

-I pak kriljata ќe gi širi
Peplosana, zamrznata,
raskoskena,
vo žena ќe se stori!

*****

***

I oti ništo ne razbirav
-gi zaboraviv!

Se setiv duri koga
zaljubiv. I razbrav!

Autorka: Elizabeta Dončevska Lušin

Foto: Pinterest

Related posts