Filantropi

„U nevolji stiči znanje i čuvaj imanje“! Mudrost je koja obavezuje. Pre svega da tragamo za skrivenim prostorima ljudskosti iz kojih možemo izlučiti ono malo motivacije koja prevagne vrlini, a zatim, da crne misli odložimo. Obavezuje nas i da nam znanje pomogne u farisejskoj buci. LOŠE STRANE STVARI polaze od vere da je ljudskost neupitna i da joj promišljanje samo doprinosi

Autor:ĐORĐE D.SIBINOVIĆ:

Rečnici su u najvećoj meri poravnali odrednice pa se za njih kaže da su to čovekoljubci, dobrotvori, oni koji vole druge ljude i pomažu im. Ako termin, pojam i pojavu koju obujmljuju i označavaju saznajemo iz rečnika nastalih u vremenu u kojem kapital, multikorporacije i „duboka država“ nisu učestvovali u njihovom sastavljanju. Kao i na svakom kraju i početku epohe, svejedno, opet su na sceni oni, filantropi. Dobri ljudi koji će spasiti ovaj svet. Onako, popodne, kad se vrate sa svog osnovnog posla. Nesebični i samosvesni, milosrdni i spremni na svekolike žrtve. Oni računaju na zabunu koju izazivaju rečnici: u svima piše isto ali ih nisu pisale iste epohe pa se promenjen odnos pojave, pojma i termina javlja kao savršen prostor za novofilantropsku inicijativu. Kao i ostale pojave, kao i svet kao pojava, od „volje i predstave“, preko samo „revolucionarne volje,“ do „demokratije po svaku cenu“ kao samo predstave, država u koju smo zagledani kao u svemoćnog roditelja, u koju verujemo kao u „manje zlo“ od samovolje pojedinca i nekontrolisanih grupa, nije više što je nekada bila: i ona najgora, neko ko radi sosptvenog opstanka misli o najvećem broju pripadnika skupa koji je konstituiše. Metastaza metafaze razvoja državnih oblika ustupila je nevidljivi prostor onima koji u njenom tradicionalnom pojmu zauzimaju mesto registrovanih prestupnika, najčešće, finasijskog kriminala, ili najmanje, mesto povišenog rizika uzurpacije, manipulacije i zloupotreba radi ostvarenja sopstvenog interesa na teret svih drugih o kojima je nekada svaka država brinula. Dakle, fiolantropi su danas ljudi koji su nevidljivo razvlastili državu, izabrali njene organe, poništili socijalne funkcije, prekršili važeće norme radi nagomilavanja kapitala i onda se domaćinski zabrinuli da ga neki na demokratskim izborima slučajno ,izabrani birokrata ne uloži na pogrešnu stranu. Ušunjali su se u „duboku državu“ da nam svima malo pomognu. Sve bi prošlo neopaženo da su ostali kod kuće, da nisu izašli svojim licem pred lice onih kojima čine dobro i pokazali koliko mrze ljude a orgazmički slave prirast njihovog kapitala bez kojeg nam nema pomoći. Nama je ostalo samo da ih gledamo i da u rečnicima zamenimo prefikse, iz FI u MIZ a u odrednicama od „dobrotvora“ izbrišemo dobro. Pa šta ostane. Ni Spartak ni Robestpjer nisu bili marksisti!

Autor: Đorđe D. Sibinović

Izvor: Sedma sila

Related posts