Business woman

Kada kažete `poslovna žena` brainstorming vas prvo navede na hladan portret savršeno sređene, proračunate žene, podignute i zategnute kose u bež ili crnom elegantnom kompletu oštrih linija. Potpetice su prilično visoke, ramena istaknuta, šminka lagana, dnevna, nokti ¸¸francuski¸¸ odnegovani. Pogled jasan i strog sa usiljenom ljubaznošću. Ovo je brand new tip žene i kraj prošlog veka nam ga je jednostavno upakovanog dao.  

Automatizovanost života savremenog doba je ugrozila biće u nama, život kome je potreban vazduh, život kome je potreban život. Naše postojanje se može svesti na mehanički rad, gledanje kutije televizora, danas sve anoreksičnije plazme, monitora, i na nabavku najnovije tehnologije. Svako ima svoj broj, mora da bude dostupan. U svako doba znaju gde smo.  Globalna zavera dobija najzad svoj oblik. Boksovi u kojima homo sapiens provodi nešto što bi se trebalo nazvati životom i koji u svakom trenutku određuje pokrete, pa misli, modulira način razmišljanja, čini sapinesa ne više tako instiktivnog, pokretnog. Limitirana visina zarade, pogled na drugu betonsku kutiju samo uzima nadu već praznom i umornom biću. Tu više nema pola, nema generacijskih razlika, nema posebnih želja i nadanja. Matrica je dovedena do savršenstva od sive indstrijske revolucije – prapreteče novog sistema uređenja naših malih minornih, svrsishodnih života. Žena gubi ulogu žene, preuzima gvozdeni teret teškog egzistencijalizma i tu nema mesta identifikaciji sopstvenog uma, jer on više, kao takav, i prestaje da postoji. Kolektivna svest je značajna, bitna, jedna. Dolar je u mozgu, kez uspeha na usnama, mišići su samo potrebna masa u borbi za poslovni uspeh. Ko je danas zapravo jedinka, biće, Human? Da li imena treba pisati velikim slovom, da li treba praviti nekakvu razliku, ljude (pre)poznavati, svrstavati ih u grupe, trošiti mozak i dragocene sekunde modernog života na beznačajnost prolaznosti?

U takvom jednom sistemu novih vrednosti, raspuklom ogledalu ljudske nekadašnje bogate duše, svoje mesto našla je poslovna žena-tip koji se pojavio krajem 20. veka, zablistao u punom glamuroznom stilu sapunskih opera ranih 80-ih, a kasnije prerastao u tužan profil robotizovane ženke koja negde krajičkom mozga sebe još uvek ipak vidi kao ženu. Kao fenomen, ona je za par godina došla do vrhunca svog profila. Snažno je odgurnula u drugi plan veselu debelu domaćicu američkog tipa, nežnu i suptilnu, željnu muškog zagrljaja i njegove kreditne kartice. Ova žena treba da  upravlja ne samo sobom, već i okolinom.  Ona to uspešno i radi. 

Poslovna žena ima samo jedan cilj-uspeh. Osmeh uspeha, osmeh pobede mora da se oseti kada ona uđe u prostoriju. I kada je nesrećna, sama, ostavljena, uništena i poslovno i emotivno, kada je osuđena da gleda tuđi uspeh i tuđi uspon, ona mora da ima taj pobednički umorni kez. Taj osmeh prodaje, kupuje, pa ponovo prodaje, vređa druge koji nemaju ništa što bi podstaklo takav osmeh na njihovom licu. Kao oličje veštine komunikacije, poslovanja, self-marketinga i dobrog ličnog PR-a, ona trguje sopstvenim slobodnim vremenom, faustovski prodaje dušu modernom đavolu, ostajući prekovremeno. Uvek prekovremeno. Uspešno koristi najbolji puder da prekrije umor svog uma i tela, da sakrije ružne reči koje je čula iza svojih leđa. Ovakav profil žene sa jakom karijerom je profil žene koja svesno žrtvuje svoje jajne ćelije iz meseca u mesec da bi imala još jednu uspešnu poslovnu sezonu. Sama pomisao na bar devet meseci žrtvovanja i ne prisustva na berzi poslovnog mesa je mrska. Brak shvata kao nešto što baš i ne mora da se dogodi, a ako se dogodi, onda za taj dosadan klishe i nema vremena. Poklanja mu pažnju samo u slučaju da je iz koristi, naime da brakom može da reši neki konkretan problem poslovne konkurencije, na primer. Muž je ostavljen da se, sa onoliko snage koliko ima, bori oko iole normalnog vaspitanja dece (!?deca?), zatim vremenom pokuša da shvati svaki svoj stres, svako lično poslovno nezadovoljstvo, sve što je čini odsutnom i dalekom. Od ljubavi ovde uglavnom nema ničega ili sasvim malo. U nekim dosadnim trenucima se možda i seti mladosti koje je provela u prestižnoj gimnaziji ili koledžu i gde je pored polaganja ispita imala bar malo vremena za sebe i za neke druge. 

Činjenica da, kada se ovakvoj ženi da malo, ona nikada nije zadovoljna i da za kategoriju `malog` ne zna, dovodi je u situaciju totalnog i hroničnog životnog nezadovoljstva. Način na koji se leči je prilično bolestan jer iz jednog posla ide na drugi, bežeći od stvarnosti, preuzimajući obaveze i projekte za koje je sasvim svesna da nije u stanju da ih sama ikada završi.  Time iskušava svoje dnevne mogućnosti i pomera granice normalnog, dostižnog u utopijske razmere izdržljivosti.

Konflikti, koji su prisutni na svakom koraku, još dodatno komplikuju život jedne savremene poslovne žene. Konkurencija i stalna želja da se dopadne još nekome i na koji način, kako da usavrši svoje sopstvene tehnike poslovne privlačnosti, kako da uništi mladu konkurenciju, kako da postane, bude i ostane PRVA je nešto sa čime ona ide na spavanje i budi se ujutru. Lično zadovoljstvo u postizanju cilja je nemerljivo  bilo kakvim telesnim orgazmom. Sve što pruža njen poslovni život nadoknađuje apsolutno sve ostalo. Daleko je privlačnije, inspirativnije, naime, poslovna žena o tome i ne razmišlja.

Ono što povezuje na neki čudan način business woman i ženu iz sveta show business-a je činjenica da se konkurencija, naročito istog pola ne podnosi. Niko ne sme da bude bolji. Nijedna uspešnija, lepša, novija. Mržnja koju je u stanju da razvije žena se nalazi u, sada već, unisex poslovnom svetu (jer više nemamo pravo da ga zovemo muškim, iako je razlika u broju cifara plata oba pola veliki EU problem) je neprevaziđena, nerazumljiva i užasno jaka. Sve što je za nju i okolinu NOVO je opasno, naravno ako ne dolazi od nje same, i u svakom trenutku je spremna na životinjski napad i komadanje potencijalne žrtve. Žena koja nije u poziciji da bude na samom čelu pokušava da dođe na tu poziciju na sve moguće načine. Česti dramski zaplet: skinuti kralja, vođu, sa prestola, doći na njegovo mesto je jednostavno nešto što se danas zove egzistencija. Iskežena lica koja sreće na svakom koraku, zenice u kojima su ispisane cifre sa nekoliko nula i lažna kooperativnost su parametri ovih modernih krvavih gladijatora. Žrtva poput lične sreće (what was that, anyway?) je najmanja moguća. Za nju. American Beauty, film o egzistencijalizmu, alijenaciji, ovom dobu, malom čoveku Lesteru, njegovoj isfrustriranoj poslovnoj ženi, unakaženom modelu američke porodice, `srećnim` i `perpspektivnim` US tinejdžerima, zbunjenosti oko sopstvene seksualnosti,  otkriva sliku stvarnosti koja je naša, matricu izvikanog savremenog života, gubitak osnovnih vrednosti, idola i ideala i svega ostalog što nas je činilo posebnim ovde na Zemlji. 

Anette glumi ženu koja više ne može. Ne ume. Nju gazi konkurencija, ona nema unutrašnji mir, ona gubi. Anette je izgubila sve mnogo ranije. Na slici od pre 20 godina, srećna sa detetom u naručju, sada jezivo prazna i sama. Lester je ubija pitanjem: Šta se desilo sa tobom??

Poslom i usiljenim hobijem nadoknađuje porodičnu i ličnu sreću. Uhvaćena u sopstvenu mrežu, ona glumi život. Iz dana u dan ulazi svesno sve dublje u mržnju sopstvenog bića i okoline. Bez emocija, seksa i čula, njoj dani prolaze. Kada joj onaj, koji je trn u oku, neko ko je bolji od nje, pored toga i muškarac, pruži šansu za povratak u telo žene, za osećaj sigurnosti u muškom zagrljaju posle multipnih orgazama, ona se predaje i istog momenta prelazi u ulogu zadovoljne i mirne žene. Osmeh nije više lažni, život dobija cilj, a posao po prvi put može da čeka. Sa druge strane, u trenutku kada gubi ono što je dobila ovom promenom bar na par dana ona definitivno ¸¸umire¸¸. Umire kao žena, kao neko ko diše i živi, jer se ponižena, sama, vraća se u strašan prizor te savršene svakodnevnice, u svet Beketovih automatizovanih, nezadovoljnih, unkaženih i praznih ljudi koji čekaju i čekaju. 

Na kraju, po samoubistvu Lestera – supruga, ona oseća i tugu i olakšanje. Život se ipak menja. Za nju i za njega. Ipak nešto oseća, makar to bila i tuga to je neka vrsta osećanja, neki impuls života u mrtvom telu moderne poslovne žene.

Devil wears Prada je jedan moderni i samo na prvi pogled slatki roman koji tretira poslovnu horor tematiku. Ledena kraljica u svom ledenom zamku na ledenoj njujorškoj sceni uspeha. Nedodirljiva, u staklenom savršenom oklopu preciznih linija i jednostavnih boja, ona vlada. Mlada i nova devojka dolazi. Naravno, odmah dobija zadatak da prođe kroz pakao početnika sa ciljem da se priključi njihovim tužnim životima u višespratnoj betonskoj kutiji. Na vreme beži, kada je već sve gotovo i kada je nadohvat ruke. Rešila je da ima život umesto te imitacije života. Odlučila se da ’’radi’’ za sebe,  a ne za druge.  Shvatila je da posao nije život. 

Auorka: Ivana Jocić Veselić

Related posts