Stoji tu minutima.
Možda čak i satima. Vekovima.
Ne zna…
To se dogodi kada se nađeš naspram nečeg toliko veličanstvenog
da vreme naprosto izgubi svoju vrednost.
Život oko nje teče.
Ljudi hodaju. Razgovaraju. Smeju se.
Ali ona nije tu, samo njena ljuštura koja joj ne dozvoljava da se razlije.
Jednim malenim delom svoga uma prepoznaje zvuk kristala i komešanje skupog vina.
U pozadini čuje Betovena.
Ili je to ipak Mocart?
Nekada je volela klasičnu muziku.
Nekada je volela klasičnu sebe.
A sada…
Izbegava da trepne da ne bi propustila nijedan tren.
“Ako trepnem, možda sva ova magija ispred mene nestane.” – pomišlja.
Posmatra naslage boja, nemirne poteze kičice na platnu.
Iščekuje ruke koje bi je prigrlile s druge strane.
Privile i ljuljale u ritmu Betovena.
Ili je to ipak Mocart?
Čemu suze, devojko?
Autorka: Bojana Matić