Intervju: Ljiljana Šarac – „Ljubav prema čitanju je vatra koja se ne gasi“

Spisateljica  Ljiljana Šarac uskoro objavljuje svoj šesti roman Zlatna žila u izdanju Evro Book-a. Svestrana profesorka srpskog jezika i književnosti, nekadašnji PR preduzeća Lasta i sadašnja saradnica portala MedijaSfera u novom delu pripoveda o čarobnom prstenu kraljice Teodore i posledicama ljudske pohlepe.

 Do sad je objavila istorijske romane  Opet sam te sanjala, Gde sam to pogrešila i Zid tajni, kao i dva ljubavna  Stariji i Starija. Dobitnica je nagrada Smederevskog Orfeja, Beogradskog pobednika i nominovana je prošle godine za NIN-ovu nagradu. 

Pre romana pisali ste poeziju. Zbog čega ste se opredelili za roman? Da li planirate da se vratite poeziji?

Sada slobodno mogu reći da sam se ogledala u brojnim književnim vrstama. U osnovnoj  i srednjoj školi pisala sam pesme i kratke priče. Bio je to period brušenja pera. Smatram da mi je bio od koristi. Učila sam da žongliram formom, motivima, temama, stilskim figurama i iznad svega rečima. Bilo mi je potrebno da pokažem i sebi i drugima da to mogu. Tako sam sticala samopouzdanje i gradila vlastiti stil.

Onda je došao period kada je život odneo prevagu. Okrenula sam se poslu i porodici i moj istočnik stihova je presušio. U to vreme sam se nosila mišlju da pišem pesme koje će se komponovati. Gde bi mi bio kraj da sam našla put do izvođača!

A onda su se priče nagomilale u meni. Tražile su način da izbiju na površinu, kao magma u uspavanom vulkanu. Deca su već bila poodrasla, posao je prešao u rutinu, sve je išlo po ustaljenom redu vožnje, a meni je bila potrebna promena. 

Bilo je tu i malo nagomilanog nezadovoljstva, zlovolje i nervoze. Pisanje je bio kanal koji me je oslobodio. Odvklo mi je pažnju od ljudi i stvari koji su me irirtirali. Pisanje me je oslobodilo. Vratilo me mojoj suštini. Podmladilo mi je dušu, ulilo novu energiju. Od prvog romana sve je postalo drugačije!

Odlučila sam se za formu romana jer je u ovom period mog života on prava mera.

Pišem dela kakva bih i sama volela da čitam.

Do sada ste napisali šest romana. Koji Vaš lik najviše podseća na Vas i zašto?

Čudno je to kako pisac bira temu. Isprva se čini da on bira nju, a onda sve češće ona bira njega. Zbog toga,  u ovih pet romana javlja se galerija likova. Oni su srčani, dinamični, kao i autorka koja ih je stvorila. Od svih, naviše na mene liči Damjan Šainović iz mog prvog romana  Opet sam te sanjao. Njemu sam darovala svoje misli, stavove, osećanja. On reaguje onkao kako bih to ja u datom momentu učinila.

Objavili ste do sada tri istorijska romana, a četvrti nestrpljivo čeka izlazak. Kada biste mogli  da vratite vreme koju ličnost iz prošlosti biste voleli da upoznate?

Rado posežem (da pročitam) za romanima iz naše i svetske istorije. Iz njih sam naučila više nego iz svih školskih udžbenika. U svom šestom romanu, koji uskoro izlazi, bavim se pričom o srpskim rudnicima. To je vreme kralja Milutina. Na rudi srebra i zlata počivala je moć Nemanjića i srpske države. Kroz roman se provlači lajtmotiv o jednom prstenu koga bije glas da je uklet. On je do danas sačuvan i radnju odvodi do trilera i žrtava koje padaju zbog njega…

Od svih istorijskih ličnosti najinrigantniji su mi upravo Jelena Karađorđević i rado bih je upoznala, jer je već osećam kao svoju. A kada su vladari u pitanju, to je bez sumnje car Dušan. On je za mene simbol moći naše srednjovekovne države. Volela bih da zavirim u njegov svet i upoznam ga.

Imate li tremu zbog Zlatne žile, odnosno da li strepite kako će publika prihvatiti Vaš roman?

Kad god treba da mi izađe novi naslov, imam veliku tremu. Moje želje su jedno, a reakcija publike nešto savim drugo. Zato strepim  dok se ne pojavi prvi utisak, sud, kritika nepoznatog čitaoca ili čitateljke koji nisu moji prijatelji ili rodbina. Pitam se hoće li palac biti okrenut nagore ili nadole…

Onog trenutka kada knjiga stigne na policu, sve je manje vaša, a sve više tuđa. Zato ja Zlatnoj žili želim sreću na putu kojim će uskoro da krene.

Opišite i obrazložite kako Vi vidite kulturnu scenu u Srbiji trenutno? Koje su joj prednosti, a koje mane?

Kulturna scena je šarena i raznovrsna, baš kakva i treba da bude! To joj je najveća prednost. Mana je što se za nove autore teško pravi mesta.

Profesorka ste srpskog jezika i književnosti. Na koji način da približimo naviku čitanja mlađoj publici? Da li potreba reforma lektira kako bi deca bila zainteresovanija za čitanje?

Književnost sam davno upisala iz velike ljubavi prema čitanju i pisanju. U poslu kojim se bavimo nakon diplomiranja nema mnogo para, a one su imperativ i najviši cilj u 21. veku. Sve se svodi na entuzijazam i veliki trud koji se nekada isplate, a nekada se potroše, pa ostane gorak ukus u ustima…

Deca su okrenuta više internetu, a manje knjizi. Čitaju prepričane lektire, ili im ih prepričavaju bake. Nekada je to bilo nezamislivo. Sve se često samo otaljava. Suština i smisao su se davno izgubili. Rečnik je sveden na mali broj reči. Sve češće ćete čuti rečenicu koja je postal hit u svim krugovima: kako da ti kažem…

Oni koji su vredni, radni, radoznali, čitaće i staru, i novu, i svaku lektiru. Oni koje to ne zanima neće čitati, pa da ju je njihova sestra napisala, ili da su je sami izabrali.

Pa opet, knjiga ostaje i opstaje, jer ljubav prema čitanju večito gori. To je vatra koja se ne gasi!

Autorka: Branka Erceg

Related posts