Kako dodirnuti vatru,
a ne opeći vrhove prstiju?
Kako gledati u Sunce,
širom otvorenih očiju,
a pritom ne izgubiti vid?
Ne dodirivati.
Ne gledati.
Sputati ono što je u dubini.
Okovati u lance
ono što želi da pobegne
i pridruži se bratskoj divljini.
Slomiti neukrotivo.
Izbrisati grešku u sebi,
načinjenu od Majke prirode,
onu koja ruši neumoljivi
poredak civilizacije.
Ili…
Dopustiti Sunčevoj svetlosti
da kao hitro koplje,
bačeno iz daleke božanske ruke,
prodre u tamu naše duše.
Dozvoliti vatri
da svojim nemirnim plamenom
dodirne nas.
I, možda, tada do pepela sagori
ta otvrdla, putena ljuska,
koja sprečava zatočeno biće
da se krilima odbaci visoko u let.
I što guši u nama čudesni glas;
Vrisak eksplozije
iz koje rađa se potpuno novi svet.
Foto: Pinterest
Autor: Stefan Miladinović
Izvor: Plavi krug
