Prosvjetini „susreti i razgovori“ – Traganje za korenima

Dragi prijatelji, srdačno Vas pozivamo na nove Prosvjetine „susrete i razgovore“. Tema večeri je „Traganje za korenima“

NIN-OVA NAGRADA: I ONAJ KO JE NIJE DOBIO DOBAR JE !

Ovde nije reč o nagrađanom romanu(sve čestitke dobitniku NIN-ove nagrade) već o onima koji zaslužuju pažnju samim tim što su bile u širem izboru!

Vest od pre desetinu dana  glasila je: “U širem izboru romana koji ulaze u konkurenciju za ovogodišnju Ninovu nagradu nalazi se 31 naslov,..”! Za autore iz grupe „šireg izbora“  ovo je bio period lepog isčekivanja a kod književnih sladokusaca « slatka »sezona nagađanja :te ovaj će, te onaj će…sve u stilu prizivanja nekih željenih rešenja. Ali ima i onih  koji u stilu « ma i ta  nagrada je … « ! » Sva sreća pa ovi prvi s  razlogom na ove  druge   prezreno odmahuju rukom . I u pravu su! Podržavam ih i ,pre svega, neka im najači adut  bude  činjenica da  ova nagrada od  1954.godine  kada je prvi put dodeljena   D.Ćosiću za Korene,vlada našom pažnjom.Kad kažem “našom” mislim na  stotine hiljada ,zapravo ko zna koliko ,onih  koji su  pročitali nagrađene romane. Mlađim čitaocima nepoznanica je odakle i zašto je vladalo,pa i danas  vlada  opsadno stanje knjižara sve dok se ne kupi roman  dobitnik NIN-ove nagrade?!

Odgovor na znatiželju  šta to piše,  ne samo u nagrađenim delima , već i u onima koji su konkurisali  za ovu nagradu, po čemu su ona drugačija bitnija i popularnija od ostalih je u energiji koju  su 65 . godina stvarali jedan Dobrica Ćosić,Aleksandar Vučo,Meša Selimović , Miloš Crnjanski ,Oskad Davičo,Svetislav Basara , Borslav Pekić ,Slobodan Selenić, Ranko Marinković, Erih Koš, Miodrag Bulatović,….Zar isto tako i isto toliko  energije nije udahnulo priznanje Dejanu Atanackoviću za koga su mnogi tek tada čuli ?! Danas su to neki novi pisci,kao što su  Đorđe D.Sibinivić  koji nešto pre mesec i nešto,kao retko ko na promciji svog novog romana „Nizvodno“ (bio je u širem izboru za NIN-ovu nagardu)napuni malu salu Kolarčeve zadužbine u Beogradu .Ali i,  evo kako vidim iz vesti koja stiže u našiu redakciju stiže i u Beč.Tamo će  22.ovog meseca oderžati promociju istog toga romana.Zašto to potenciram?! Zato đšto je to najbolja ilustracija energije  koju odašilju novi piscvi i novi romani a sve  pod krošnjom koju je razgranala NIN-ova nagrada.                                                

Dakle,jedna stvar je sigurna. Život  u ritmu pre i posle dodele  NIN-ove nagrade ,  mogu razumeti samo istinski ljubitelji pisane reči.Ova nagrada i samo učešće na konkursu za nju doživljava se kao rađanje novih i uspešnih.Koliko dela toliko i pisaca!  Retke su nagrade i konkursi koji čitaocima koliko i  piscima  obezbeđuju  zadovoljstvo  iz koga proizili činjenica da je svaki roman čak i onaj koji nije nagrađen dobar zato što je  bio na NIN-ovom konkursu. Pa još ako uđe u  širi ili uži izbor?! I to je ono što je čitaocima  najvažnije.Gledano u nekom širem smislu promocije kulture čitanja NIN-ova nagrada je iznedrila  desetine i stotine hiljada onih zbog kojih knjige i postoje. Šta , uostalom, drugo ,osim  tako stvorene  potrebe za čitanjem,  možemo da tražimo od pisaca i knjiga?! Uz to  potreba da se čitaju upravo konkurenti za NIN-ovu nagradu,a naravno i nagrađeni je  jednostavno lepa! Ideš na konkurs za NIN-ovu nagradu ili na Olimpijadu isto je! Utisak je da oni, koji su ispunjeni  takvim  zadovoljstvom, ustvari, preispituju i sebe. Ne čitati  literaturu sa konkursa za NIN-ovu nagradu znači ne biti u toku! A i činjenica je i da se retko  desilo da dobitnik NIN-ove nagrade nije prijatno  « iznenadio » čitalačku javnost ! U svakom slučaju  dobro je da je tako.Jer šta ima lepše od  zadovoljstva koje   vam priušti neki novi roman  i njegovi likovi. Jedino što  je u svemu tome loše to je što i za ovako željene knjige  naša pažnja ima ograničen rok trajanja . Maksimalno tri meseca !Setimo ih se. Ponekad!

Ponekad kao i meni sada dođe u misli pažnja i oduševljenje kada smo na ovom našem portalu predstavili roman „Nizvodno“ Đorđa D.Sibinovića jednog od onih  među 31 naslovom iz vesti sa početka ovog teksta. „Nizvodno“ je upravo roman  iz grupe onih koji  pokreće lavinu toplih ljudskih osećanja koja se svode na činjenicu  da je Sibinović  romanom „Nizvodno“,kao i onim  pre „Pogrešno“ ustvari obezbedio da se  u našem književnom miljeu ponovo nađe  mesta za porodični roman. A  do pre njegove pojave stolica za mesto porodičnog romana u našem izdavačkom i spisateljskom miljeu  bila je prazna.

Naravno mi smo skloni da to pravdamo nekim vihorima života  i porukama “takva su vremena” što je samo loš izogovor. Knjževnost upravo,između ostalog, služi, i za to da podseća i piše o onome čega nema,što nam treba ili nedostaje,o onome što  želimo…?! Naravno,ne znači da porodičnog romana  nije uopše bilo,ali je do pojave Sibinovića bio zaboravljen!I dobro je da je  sada tu.Pogotovo  u miljeu  koje mu obezbeđuje društvo u  širem izboru za NIN-ovu nagradu ali i njegove poruke.

      NAŠE SITE I GLADNE GODINE

 Zato ne odustajmo od energije koju nam emituju romani sa konkursa za  NIN-ova nagradu .Znajući to još bolje i više Zoran M.Mandić  je na  stranicama ovog portala  i pre nego je „Nizvodno“ stiglo  na konkurs napisao:                          

“Kroz Sibinovićev roman „Nizvodno“, poput neke velike evropske reke, teče i probija se veoma uverljiva, bez postmodernističkih pukotina, poderotina i progoretina, kako je to volela da kaže Isidora Sekulić, priča o porodici, kao fenomenu društvene, ekonomske, emocionalne i egzistencijalne zajednice smeštene među „pejzažima“ i „izlozima“ istorijskog konteksta dvadesetog veka i njegovih „raznobojnih“ ideoloških supstrata i lomova. Priča koja, sa svojim lirskim pasažima i ukrasima, čudesno razotkriva duh promena porodične zajednice u nanosima promena vremena, ideologija i politika. I svih onih situacija, pogotovo sa osvrtima na asimetrične sudbine pojedinaca i njihovih ontologija, koje su remetile, pa i kočile, harmonične linije odvijanja tog „duha“, opterećene među brojnim paradoksima i košmarima anti-mitologije, već, pomenutog dvadesetog veka.“

             Eto samo malo razloga(nadam se da će to posetioci promocije romana „Nizvodno“ u Beču pronaći dovoljno razloga kako za  radost čitanja romana koji je u Srbiji krenuo uzvodno. Doduše neko će možda biti srećan i zbog toga što papir trpi sve, (mada pisac kaže  „sve je istina“ ). Sudbine ,pogotovo porodične  koje u veštim rukama pisaca postaju nam odlično društvo.

               Zato mislim da je  NIN-ova nagrada dodatni krem bez roka upotrebe. Oni koji su spremni da omalovažavaju ovu nagradu preporučuje im se ili da više čitaju ili da pokušaju da pišu.Oni koji s nestrpljenjem čekaju dodir sa knjigama sa ovog konkursa neka se naoružaju strpljenjem.  Čekaju ih uzbudljivi  čitalački dani.

           Zato knjige sa ovog konkursa u ruke i shavtićete da je  tajna u vama a moć ovih knjiga u energiji ne samo nagrađenih!

Autor: Milorad Antonić

Izvor: Sedma sila

Related posts