Narodna poslovica kaže: Treba znati odvojiti bitno od nebitnog. Kada je nos u dupetu, nije važno čije je dupe. Važno je čiji je nos.
Večeras je dan odluke. U “Velikom bratu” iz “kuće” izlaze dva stanara. Možda baš vaš favorit ostane u “kući”. Bila bi to i vaša “velika pobjeda”. Cijelu sedmicu samo o tome razmišljate. Zvali ste onaj broj koji stalno reklamiraju i koji znate napamet. Samo nije vam žao, učinili ste sve da vaš favorit ostane u “igri”. Bila bi to i vaša “velika pobjeda”. Navijačka naravno.
U nedjelju se igra “veliki sportski meć”. Meč sezone, prvenstva, decenije i ko zna čega sve ne. Naravno i u tom dvoboju vi “učestvujete”. Navijate za svoje ljubimce. Imate njihov dres, znate sve igrače na pamet. i njihove vrline, mane, rodbinu… sve što je “važno”, svaka sitnica može značiti pobjedu ili poraz. Njihovu naravno ali i vi u svemu imate svoje mjesto. Bez vas oni nikada ne bi bili to što su sada: idoli svih neuspješnih i bivših sportista. I onih koji se nikada nisu usudili da sami ostvare neki sportski rezultat. Zato I jesu navijači.
Uskoro će izbori političkih stranaka. E, tek tu treba da date puni doprinos pobjedi vaše stranke. Znate da su “oni” pravi izbor i da samo sa “njima” predstoji nam “svijetla budućnost”. Vaše zasluge za naše bolje sutra time postaju nemjerljive. To što su “vaši” favorite obični šarlatani, što ste se na njih ljutili sve predhodne godine, što po televizoru zbog njih ostaju tragovi pljuvačke, to ostaje za poslije izbora. Sada je samo bitno da budu ispred protivnika. Znate da su došli po sistemu: Jedan pametan se makne, dvije budale uskoće. Ali sve je to nebitno. Vi ste navijač.
Osim ovih “bitnih” i “presudnih” izbora postoje i druge “manje važne” utakmice u kojima vi direktno učestvujete i gdje je vaš doprinos razvoju događaja nemjerljiv.
Izbor za glumca (glumicu) godine, decenije, vijeka.
Izbor pjevača (pjevačice) godine, decenije, vijeka.
Izbor pjesama u svim kategorijama.
Izbor učitelja, domačice, kućnog ljubimca, ……..
Izbori, izbori, izbori………
I u svim izborima očekuje se vaše učešće, vaš odlučujući glas, vaš doprinos, vaša odluka. Vaše navijanje. Jer vi ste bitni, gotovo najbitniji.
Svi računaju na vaše vrijeme, novac, energiju. Očekuju da budete “pravi navijač”. Proces ispiranja mozga je doveden do savršenstva. Do kraja osnovne škole zakržlja vam desna hemisfera mozga (Robert Sperija, nobelovac za otkrića na radu mozga), a sistem i mediji se potrude da i onih desetak posto koliko prosjećan čovjek koristi mozak, bar se prepolovi u sledećih dvadeset godina.
Zamislite da ste pozitivnu energiju, svoje vrijeme, novac, kreativnost, umjesto na sumljive likove, na budale, od kojih nikad neće postati pravne vrijednosti i kojih ćete se vjerovatno poslije stidjeti, jer ćete shvatiti da to nisu istinski umjetnici (već obićni foliranti), sportisti (već hemiski strojevi koji koriste “sve” da uspiju,droge..), političari (bez komentara) i drugi skorojevići, koji su našli luđe od sebe da bi postali to što predstavljaju….
Zamislite tu energiju, vrijeme i novac usmjerenu u podizanje djeteta (ako ste mladi i u braku), biljke od koje može nastati cvijet, plod, lijek, životinje, od ribice u akvarijumu, papige koja vas dočekuje sa “dobar dan” ili jagnjeta, psa…..možda ste mogli napisati priču, nacrtati crtež, nešto izvajati……. Biti kreativni, biti akter nečega na što bi sutra bili ponosni. Stvoriti novu vrijednost svojim rukama, znanjem, željom i posvećenošću. Aktivno sudjelovati u svom životu. Biti svoj.
Samo svi imamo svoj izbor. Sa vašim vremenom, sa vašim novcem, vašom kreativnošću i vašim nosem vi odlučujete. Vi pravite lični izbor.
Kada je nos u dupetu, nije važno čije je dupe. Važno je čiji je nos.
Gledao sam u vrh planine iznad moje kuće. Gubio se u magli. Samo sam slutio šta je na tom vrhu. Saznaću samo ako se tamo popnem. Bila bi to nemoguća misija. Ljudi u mojim godinama sjede ispred televizora ili ponekad odšetaju do stadiona. Navijaju. Niko se ne odlučuje da učini nešto za sebe. Nešto gdje bi navijao za sebe, gdje bi izmjerio svoje mogućnosti i odrediti svoje mogućnosti.
Nešto me tjeralo da vjeruje u sopstvenu snagu. Riješio sam da krenem na put. Znao sam kamo ide samo prvi korak. Drugi se tek naslućivao. Ali poslije prvog koraka naredni korak bio je prvi. Znao sam da ne smijem dizati visoko glavu jer će me daljina i visina uplašiti. Kontrolisao sam samo “prvi korak” koji se ponavljao. I nije bilo lako. Posrtao sam I padao. Dizao sam se i kretao ponovo stremeči svom cilju. Bilo je i onoga: jedan naprijed, nazad dva. Sve je to samo sastavni dio puta ka cilju.
Na kraju sam stigao na cilj. Digao sam pogled i ugledao ispod sebe divnu panoramu. Stajao sam na vrhu planine. Nisam ni sluzio da ću stići na te visine. Sada sam bio ponosan što sam vjerovao u sebe. Samo visoki ciljevi mogu dovesti do visokih ostvarenja.
Više se ne plašim tražiti sledeći veliki vrh. Vjerujem u sebe. Vjerujem da imam prava navijati za sebe i stvarati svoje pobjede. Pobjede koje niko neće ni primjetiti osim mene. Meni navijači i nisu potrebni. Potrebno mi je samopoštovanje koje nisam mogao steći navijajući za sve i svakoga. Volio bih da svako postane svoj navijač i da pokloni onima koje voli najbolji dio sebe.
Kada je nos u dupetu nije važno čije je dupe. Bitno je čiji je nos.
Žalim sve koji ne pristaju da koriste svoj mozak. Žao mi je što svoje potencijale stavljaju u službu gorih od sebe koji od njih oblikuju profesionalnog navijača, aktivnog posmatrača i glupog statistu. Poslušnika bez identiteta.
Svi se trude da nas nauče navijanju. Da nam oni određuju ciljeve koje oni ostvaruju.
Niko da nas nauči kako da poštujemo sebe, kako da navijamo za svoja djela i svoje ciljeve. Kako da volimo sebe i svoje više od nekoga koga nam mediji nameću.
Moj nos neće u njihovo dupe.
Svi imamo PRAVO NA IZBOR. Sa svojim vremenom, sa svojim novcem, svojom kreativnošću, energijom i svojim nosem možete činiti što vam je volja.
Vaš pravite lični izbor.
Razmislite prije nego počneteš navijati.
Autor: Dobroslav Petričević
Foto-izvor: Pavel Kucinski
