IKrčmaru, još jednu, ne pitaj za cijenu,Moj račun je odavno u vjetar upisan,Prodao sam mladost za hladnu sjenu,Ostao za stolom pijan i nedosanjan. IIJesenjin je pjevao zlatnom lišću,Ja pjevam vremenu koje se ne vraća,O godinama trulim što grudi stišću,I zabludi teškoj koja se krvlju plaća. IIINe traži me, majko, u pjesmi i vinu,Ni šareni stolnjaci lik mi ne znaju,Tugo moja, brat sam mrazu i pelinu,Postadoh stranac u dragom zavičaju. IVNe idi, ruku mi pruži, saputnice nijema,Nek’ proplanci predahnu i vihor zastane,U dnu pustih snova više mjesta nema,Sem bolnoj duši u rane…
Oznaka: Autor: Željko Perović
Proza: Zubata česma
Moje se naselje svakim danom ubrzano množilo, novim jutrom rađalo i kao trudna žena širilo. Na brežuljku poviše Sarajeva, kao hrabra vojska, uspela se grupa doseljenika. Umjesto logora, odlučili da kuće grade: male, tople, ali blizu puta i sa velikim dvorištima. Takva je sirotinja; ona bi uz kuću i pola njive uzela, samo da se imanjem pred drugim pohvali. Odgoj je ram za životnu sliku, koja se od djetinjstva koracima crta, a njihovi su koraci ovdje crtali prve brazde novog postojanja. Znali su ljudi da im niko ništa na tacni…
