Proza: Zubata česma

Moje se naselje svakim danom ubrzano množilo, novim jutrom rađalo i kao trudna žena širilo. Na brežuljku poviše Sarajeva, kao hrabra vojska, uspela se grupa doseljenika. Umjesto logora, odlučili da kuće grade: male, tople, ali blizu puta i sa velikim dvorištima. Takva je sirotinja; ona bi uz kuću i pola njive uzela, samo da se imanjem pred drugim pohvali. Odgoj je ram za životnu sliku, koja se od djetinjstva koracima crta, a njihovi su koraci ovdje crtali prve brazde novog postojanja. Znali su ljudi da im niko ništa na tacni…