Utisak sa 67. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga

Treći dan od svečanog sajamskog otvaranja

Tek što su odabrali najprikladnija mesta na koja će sesti, i uvalili se u stolice drugog reda, komplet u jaknama, promocija jedne književne kuće je počela. Vremešni par skoro da nije treptao.

U, ne tako brojnoj, publici, su prednjačile osobe ženskog pola, mada je bio viđen i pokoji muški primerak. Mesto dešavanja: 67. Sajam knjiga u Beogradu, onaj na koji se dugo unazad rado dolazilo, da ne preteram hrlilo, iz raznih udaljenih mesta, a ne samo iz prestonice. Onaj gde su umele da se sjate mnoge strane zemlje sa ne malim brojem svojih izdanja i popularnih književnika.

Mikrofon je išao od organizatora do učesnika gotovo spontano. Razgovor je tekao neusiljeno i gotovo u domaćinskoj, ležernoj atmosferi. Bez obzira na vidnu razliku u godinama, prisutnih događaju, ljudi su se dobro razumeli u dotaknutim aspektima pisma i žanrova. Pohvale su išle neusiljeno, i iz punog srca. Bez napisanih tekstova dobrodošlice, ili zahvalnosti, bilo za uvrštavanje u koje zjedničko delo, ili skoro dobijenu nagradu mlađane učesnice koja je spontano izjavila u odbranu što na prvotnoj svečanosti nije bila prisutna, te je uručenje priznanja izostalo, da je u to vreme bila na ekskurziji. Čista mlada duša. Uzbuđenje, sa mikrofonom u ruci, pri čitanju nagrađene pesme, nije uspela da suzbije. Jarko crveni karmin kao da se preselio načas i na obraze. 

Vreme predviđeno za predstavljanje je proteklo dlanom o dlan. Ispostavilo se, nakon obilaska hala da je sve drugo ostalo u senci kompaktnosti grupe kojoj jednako prija i čirilica i latinica, raznovrsnost formi upakovanih misli koje neizbežno naviru…

Biće tu još saradnje. Mlada gošća iz Zagreba odneće prijatne uspomene jer život čine male stvari, bude nove podsticaje. 

Možda se i ona, šetajući „ulicama” poznatih pisaca, osvedočila o bacanje naglaska na sentiment (knjige Bore Čorbe i Lauša na primer), beletristiku (prisutna na štandu Vesna Dedić), politiku, ekonomiju, istoriju (kakva je knjiga Branke Prpa o Srbima u Dalmaciji), opštu kulturu (Novi Vujaklija, osavremenjen leksikon stranih reči i izraza), novitete (primer sabranih dela Emira Kusturice u pet knjiga, Sinajski testament Vanje Bulića), standard (od manjih izdavača: Fondacija Ršum, Alma…), kultne knjige višestruko objavljivane (filozofske, medicinske i dr.): Gorski vijenac, Mali princ, Zdravlje iz Božje apoteke… Neizostavne latinske izreke i mnoge druge. 

Dečje slikovnice sa vidnim oštećenjima su se prodavale po 100 dinara. Nijedno dete ne voli na poklon pohabanu stvar, ali bi se tom kontigentu, od koga se nije mogla očekivati zarada, sigurno rado pohvalile biblioteke, posebno one iz udaljenijih mesta koje nemaju sredstava za popunjavanje knjižnog fonda. Besplatna ilustrovana Biblija, za decu, kao i minijaturna izdanja Novog zaveta (u crvenoj, kitnjastijoj verziji i plavog omota) takođe su bili na raspolaganju. 

Veliki izdavači se nisu mogli izbeći, ali je tu bilo i knjiga, između ostalih, pančevačke biblioteke, mnogih fakulteta, udruženja, instituta, centara… Domaći, regionalni i strani izdavači (u skromnom broju) imali su svoju publiku, a antikvarne knjige, kao uvek, dočekivale su posetioce na spratu hale 4. Osim knjiga, bilo je i učila, keramike, crkvenih proizvoda… Nije se stekao utisak vašarišta kako je bivalo nekih ranijih godina. Mlađa populacija, srednjoškolska, posedala je na pod, jela ponesene sendviče… Njima je bilo do druženja. Ipak, do punog utiska nedostaje više vremena, i uzastopnih dana posete. 

Iako popunjenost izložbenog prostora nije bila stopostotna, svako je mogao da se snabde željenom knjigom, ili stripom, sem kada su prodavci pokazali nespremnost da na vreme dopune prodate primerke.

Autorka: Snežana Marko Musinov

Related posts