Izašao novi album Jenny Hval „Classic Objects“

Izašao je osmi po redu studijski album Classic Objects, norveške muzičarke i spisateljice Jeni Hval (Jenny Hval), koja je objavljivala i pod imenima Rockettothesky i Lost Girls. Album otvara nedavno objavljen propratni video spot i singl ‘Year of Love’.


Album Classic Objects je mapa mesta; davnih mesta, poput starih praznih melburnskih pabova u kome su Hvalova i bend svirali; javnih mesta koja su Hvalovoj nedostajala tokom izolacije; izmišljena, buduća i nemoguća mesta na koja vas mogu odvesti snovi, halucinacije, smrt i umetnost. Interesovanje Jeni Hval je uvek bilo u kombinovanju nebeskih i običnih ovozemaljskih stvari.
 

AlbumClassic Objects je i Hvalova verzija pop albuma. Svaka pesma ima stih i refren. Postoje promenljivi momenti složenosti, zanimljive melodije svuda i osećaj uzvišenosti, i jasnoće u refrenima. Heba Kadri ga je miksovala tako da zvuči kao da se pušta kroz „stereo u misterioznoj sobi“.
 
Nakon ranog singla, ‘Jupiter’, pesma ‘Year of Love’ predstavlja prelepe vokale Jeni i ritmične, preplavljene tekstove na vrhu udarnog pejzaža sličnog “The Rhythm Of The Saints“ Pola Sajmona (Paul Simon). To je pesma zasnovana na istinitoj priči o prosidbi koja se dogodila ispred Jeni  Hval, tokom njenog nastupa, pre nekoliko godina. „Za mene je ovo iskustvo bilo veoma zabrinjavajuće“, kaže Hval. „To me je suočilo sa činjenicom da sam i ja udata. Šta taj detalj iz mog privatnog života govori o meni kao umetniku? ‘Year of Love’ pita ko sam ja kao umetnik? Da li moji privatni postupci izdaju moj rad i glas?”
 

Prateći video su režirali Hval, Jenny Berger Myhre i Annie Bielski. Trojac detaljnije objašnjava isti: „Osećaj gubitka i radosti se prepliću u svetu nepovezanih soba. Umetnik naseljava ove prostorije. Ona je zamrznuta u vremenu i prostoru, u sred svoje artikulacije. Svesna je svoje neposredne okoline. Ona je svesna da postoji više od onoga što može da vidi. Njena verzija postoji u kompresnom, kompromitovanom i objektivizovanom stanju. Ona sedi u sobi, u kući, u komšiluku, u umetničkoj industriji.”


Pogledajte Jenny Hval’s ‘Year of Love’ Video

„U 2020., kao i svi ostali, bila sam obična osoba“, kaže Hval. „Nikakvim umetnicima nije bilo dozvoljeno da nastupaju. Bila sam svedena na „samo ja.“ Kao rezultat toga, Hval se pitala šta „samo ja“ može da znači. Da li je to bila verzija koja nikada nije pobegla iz svog rodnog grada? Da li je to bila ideja da postoji očigledna istina iza umetničkog dela? Zar umetnost nije ništa drugo do fensi, teška konstrukcija, ona koja nije zaista neophodna?“.
 
Kao vežbu, Hval je pisala direktne priče o životu, istražujući ogoljeni koncept tog „samo ja“. I ranije je bila „samo ja“, kada joj je sa 24 godine, dok je živela u Australiji, dijagnostifikovana celijakija i više nije mogla da započne svoju muzičku karijeru na način na koji je bila predvidela. „Iako ne bih rekla da imam invaliditet, već samo nevidljivu komplikaciju, ovo mi je otkrilo nemogućnost očekivanja fizičke sposobnosti od muzičke industrije, ili bilo koje industrije koja se oslanja na nesigurnu radnu snagu“, kaže Hval. „Otkrilo mi je koliko se malo ceni ljudsko iskustvo i njegova raznolikost u muzici, što je zauzvrat otkrilo da to nije baš održiv ili čak relevantan oblik izražavanja.
 
Album Classic Objects, međutim, ne govori o ovim stvarima. Kada je Hval počela da piše priče koje su na kraju postale pomenuti album, pandemija se desila i autorka se setila ovih specifičnih vremena u svom životu, faza osećanja potpuno lišenih vrednosti. Hval objašnjava„Ovo me je navelo da poželim da pišem jednostavne priče. Moj problem je bio što sam otkrila da je muzička komponenta u procesu pisanja učinila da reči skrenu sa puta i čak skoče u apsurd. Mislim da će se to dogoditi samo u slučaju muzike. Na kraju krajeva, pesme nisu samo reči, one imaju i melodiju, a razlog zašto imamo melodije je da zakoračimo u mrak i skočimo sa litica.”
 
Od The Practice of Love iz 2019., Hval je objavila engleski prevod svog trećeg romana, Girls Against God, a izdala je i album pod imenom Lost Girls.

Foto: Berger Myhre

Izvor: Lampshade Media

Related posts