Otvaranje izložbe „Korektivne mere“ u NGVU

Nova galerija vizuelnih umetnosti (NGVU) vas sa posebnim zadovoljstvom poziva na izložbu „Korektivne mere“, kojom u nedelju, 20. 02. 2022. u 19h, započinjemo novi programski ciklus za ovu godinu.

Nesvakidašnji kustosko-umetnički eksperiment Korektivne mere proizlazi kako iz potrebe za razgradnjom hijerarhizovanih odnosa tipičnih za svet umetnosti, tako i za razmatranjem ženske subjektivnosti.  Umetnice Sonja Radaković, Brigita Antoni i Katarina Allfa Jovanović poduzimaju strategiju aktivnog/pasivnog otpora zatečenom stanju na umetničkoj sceni uvođenjem korektiva opredmećenog izlaganjem odnosno izvođenjem jedinstvenih gestova ili iskaza. One konstatuju da nadzorni (politički, društveni, informatički) sistemi koji definišu kako ljudsku jedinku, tako i svet koji je okružuje, uprkos tome što zakazuju i nisu savršeni, opstaju zahvaljujući neprestanoj repeticiji ustanovljenih obrazaca mišljenja i delovanja. 

Izgradnja dijaloga, razmena ostvarena kroz seriju virtuelnih i fizičkih razgovora sa kustosom i galeristkinjom, razumevanje radnih (ne)uslova u trenutnim okolnostima, ali i uspostavljanje međusobnog poverenja, doveli su do neočekivanih rezultata odnosno generisanja novih oblika interpretacije, izvođenja i kontekstualizacije rada svake od umetnica. Korektivne mere takođe treba sagledati i kao privremeni ambijent, kulisu ili virtuelni prostor u kome se konsitituše kolektivni ženski glas koji tvrdi da otpor jeste moguće makar to bilo i na mikroplanu. 

Otvaranje: nedelja, 20. 02. 2022 u 19h, Kralja Milutina 49 (prvi sprat), NGVU. 

Tokom otvaranja, 20.02.2022 od 19h, biće izvedeni performansi Sonje Radaković i Katarine Alfe Jovanović

Vođenje kroz izložbu će se odvijati u dva termina: 22.02.2022 od 18h (kroz razgovor kustosa  i umetnica), kao i 15.03.2022 takođe u 18h. 

Izložba će trajati do 17. 03. 2022.

Kustos izložbe: Vladimir Bjeličić;

Organizacija: Nova galerija vizuelnih umetnosti;

Grafičko oblikovanje: Ana Aleksić;

Video: Andrej Ostroški.

Brigita Antoni (1987) kroz svoju umetničku praksu istražuje odnose između nauke i klimaskih transformacija izvedenih iz naučnih otkrića, posebno u oblastima astronomije i optike. Kombinujući digitalne medije, slikarstvo, video i pronađene predmete, ona razvija istraživačke projekte koji najpre rezultiraju virtuelnim  i materijalnim instalacijama. Pored četiri samostalne izložbe, Antoni je do sada učestvovala u nekoliko grupnih izložbi u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Albaniji i na Kosovu. Dobitnica je Milčik nagrade 2019. 

Sonja Radaković (1989) je multimedijalna umetnica koja se najčešće koristi svojim i tuđim telom kao alatkom kako bi razmotrila razne društvene obrazaca ponašanja i delovanja na granici morala, ukusa i pristojnostiUčestvovala je na velikom broju samostalnih i grupnih izložbi i projekata u zemlji i inostranstvu. Trenutno pohađa doktorske studije iz oblasti Likovnih umetnosti na Akademiji umetnosti u Novom Sadu gde i radi kao stručni saradnik na predmetu Slikanje. Dobitnica je nagrade 58. Oktobarskog salona u Beogradu. Pored umetnosti, bavi se klasičnim baletom i sportom.

Katarina Allfa Jovanović (1995) kroz skulpturu u proširenom smislu i performans testira različite strategije kako bi kritički artikulisala umetničke, društvene i političke paradigme. U poslednje vreme je fokusirana na istraživanje vlastitog materijalnog opstanka u datim okolnostima. Prvu samostalnu izložbu predstavila je 2020. godine u Domu Omladine Beograda, a učestvovala je i u više grupnih izložbi širom regiona. Deo je internacionalnog projekta Commons, zamišljanje institucije budućnosti. Njenu praksu karakteriše i rad u pozorištu na scenografiji i kostimu.

Vladimir Bjeličić (1983) je aktivan na polju nezavisne kustoske i umetničke prakse. Zajedno sa Senkom Latinović čini post-kustosku formaciju Vokalno Kustoski Sindrom, jedan je od osnivača dreg kolektiva Efemerne Konfesije i stalni saradnik na projektu u nastajanju #SERGINA, britanske umetnice Eli Klark. U osnovi njegov rad je baziran na istraživanju reprezentacije telesnosti u digitalnom dobu, prevođenju kustoske prakse kroz performans, kao i na artikulaciji ideja kolektivizma i ravnopravnosti, te jednake raspodele javnih dobara u odnosu na komunikaciju različitih vrsta (čovek i mašina / čovek i biljka). 

Izvor: NGVU

Related posts