Laguna objavila novi roman Vladana Matijevića „Van kontrole“

Vladan Matijević kaže da u novom romanu piše o dezorijentisanim mladim ljudima, prepuštenim stihiji, koji se nalaze u svetu bez proklamovanih vrednosti, gde ništa nije vredno divljenja, ali ni dovoljno užasno.

– Prikazani svet u romanu je posmatran kroz uveličavajuće staklo i takav je izobličen, strašan i smešan, ali nikako lažan. Iako je radnja romana po svemu sudeći smeštena u devedesete godine prošlog veka, junaci imaju slične egzistencijalne probleme kao i današnji mladi ljudi – rekao je Matijević.

uzički kritičar, novinar i publicista Petar Peca Popović je ocenio roman Van kontrole kao pank roman, ističući da „nasledje panka nije samo muzičko, već se zapravo može naći u zapanjujućem mnoštvu kulturnih medija, uključujući i literaturu„.

– Upravo je takav i ovaj roman kratkih poglavlja u kome se radnja odvija brzo, lančano i unazad. Nigde se ne pominje majka Srbija, ni poreklo priče u devedesetim, ali se neprestano oseća. To je iznutra tetovirano u svima nama. Politički nekorektno, agresivno, brzo i glasno, čudesne punoće i slojevite jednostavnosti, u suštini je pravo pank-štivo. Jer svet postavljen naglavačke to i zaslužuje – naveo je Popović.

Profesor srpskog jezika Sofija Pajović uočila je da niz fantastičnih motiva čijim se ulančavanjem izgrađuje ova priča u nazadovanju ne svedoče samo o Matijevićevoj bogatoj fantaziji već i o njenoj kontrolisanoj i promišljenoj upotrebi pri raz/uobličavanju stvarnosti kojom se kreću junaci koji nose germanska imena.

– Da se radi o brižljivoj konstrukciji ‘raskonstruisanog’ sveta u haosu, sugeriše se od samog početka. Nekoliko puta je u tekstu jasno istaknuto: NIŠTA NIJE SLUČAJNO“ – navela je Pajović.

Prema njenoj oceni Matijević je romanom Van kontrole postavio temelje autentične poetike koju ćemo, uprkos njenoj imanentnoj protejskoj prirodi, uvek prepoznati, a kojom će on braniti autonomiju književnosti, kao polja izražavanja mišljenja i provociranja razmišljanja o svetu.

Roman Van kontrole nastao je od istoimenog kratkog romana iz 1995. godine, Matijevićevog prvog proznog dela, koje je objavljivano kod različitih izdavača u Srbiji i Francuskoj.

Ovaj, prerađen i dopisan, praktično novi roman, sačuvao je originalnost, surovost i duhovitost prethodne verzije, a napisan je, po tvrdnji pisca, stilski dosta zrelije. Prema mišljenju književnog kritičara Vesne Trijić „priča je i dalje potpuno aktuelna; ona izvire iz kulturno-istorijskih prilika karakterističnih za devedesete (iz embarga, ratova i uzaludnih redova), ali je kao prljavi talas duboko zašla u 21. vek„.

Biografija pisca

Vladan Matijević rođen je 1962. godine u Čačku, u čijem predgrađu i danas živi. Osamnaest godina je radio u čačanskoj fabrici bazne hemije „PKS-LATEX“, a od 2005. zaposlen je u Umetničkoj galeriji „Nadežda Petrović“ u Čačku, u kojoj uredjuje ediciju „Ravnoteža“.

Do danas je objavio sedam romana – „R. C. Neminovno“, „Pisac izdaleka“, „Časovi radosti“, „Vrlo malo svetlosti“, „Susret pod neobičnim okolnostima“, „Sloboda Govora“ i „Van kontrole“, dve zbirke priča – „Priličmo mrtvi“ i „Pristaništa“, dve zbirke poezije, knjigu eseja i drame „Žilavi komadi“. Romani su mu prevođeni na francuski, nemački, španski, italijanski, bugarski i makedonski jezik.

Dobitnik je brojnih književnih nagrada i priznanja u Srbiji, između ostalih i „Andrićeve nagrade“ za najbolju knjigu priča 2000. godine, Ninove nagrade za najbolji roman 2003. godine, nagrada „Meša Selimović“, „Borisav Stanković“ i „Isidora Sekuklić“ 2010. godine, nagrada „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“ 2012. godine, nagrada „Stevan Sremac“ i „Danko Popović“ 2014. godine i Nagrade „Ramonda serbika“ 2019. godine za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi.

Izvor: OzonPress

Preuzeto sa: Sedme sile

Related posts