Poezija: Slijepi putnik

Slijepi sam putnikNa sredini trajanjaKoji ne gleda očimaNego nevidljivim talasomopipava i osjećavrijeme oko sebeA ono lukavo klizii bježi u zaklonenedostupne i vrtložneRušeći zemaljska pravilaI priodne zakoneI gubim i sat i kompasi svaki orijentirA svetionik odavno ćutiu mrakuI dočekuje nasukane barkeKao osvetuZa sve odlazeće u nepovratZa sva ostavljanja i samoćeZa sve prošle varkeA samo je potrebnootvoriti očii očima progledatiAli kapci su solju srasliPredugo pučine gledavši… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest