Putopis iz Holandije: „Ideš se napušavat, ha?“

Ovim riječima je započeo  konverzaciju moj braco kad sam mu rekla da idem u Amsterdam.

Drugi komentar je bio Tinin.

Idemo po keksiće, jel da?

Pa eto, ni od napušavanja ni od keksića ništa.

Beba i ja smo se odlično zabavile i bez dodatnih stimulansa.

Ima nešto mazohistično u osnovi mog bića. Kako drugačije objasniti da sam ponovo pošla busom kroz pola Europe u tjedan dana.

Svi vi koji ste već čitali moje putopise znate što mislim o ustajanju u 4 ujutro pa vas neću ponovo zamarati opservacijom na temu jpasmaterčetiriujutro.

Nakon prijeđenih petstotinjak kilometara evo nas u Münchenu. Malo mi liči na Osijek. Jest da je nešto veći, ali to je to. Obišle smo centar, shopingiranje nas ne zanima pa smo se zaputile u Engleski vrt, jedan od najljepših i najvećih parkova na svijetu. Dan je bio predivan pa je park bio pun ljudi od kojih su se neki i kupali u umjetno stvorenoj rijeci koja teče pod pritiskom koji je mjestimično tako jak da kupači izgledaju kao merkati, polovica tijela im je izvan vode, a rijeka ih samo nosi. Smiješan prizor. Mi smo se zaustavile na namakanju nogu u vodi koja po slobodnoj procjeni ima oko 2 stupnja. Brrrrrr.

Foto: Jasminka Janeš – Engleski vrt München

Nakon obilaska grada zaputili smo se prema Frankfurtu gdje smo i prenoćili. Ujutro za Amsterdam.

Stigli smo negdje oko četiri poslijepodne. Gladne i umorne. Znamenitosti će morati pričekati. Zaputile smo se u ulicu  Zeedijk koja je blizu, a znam da ima puno restorana(hvala Googlu) . Prvi restoran u koji smo ušle poslužuje hranu od šest, naravno.

U restoranu  Melkmeisje u istoj ulici dobile smo jako finu papicu nakon malog problema sa sporazumijevanjem. Posluživao nas je dražesni tamnoputi konobar čiji engleski uopće nije bio upitan, on je jako dobro znao što govori ali mi nismo. Beba je izgledala kao purica. On izrecitira, ona kljucne glavicom:

-One more, please

On sve ponovi potpuno istom brzinom, istom intonacijom i bez razmaka.

Beba opet kljucne:

-One more please.

I tako par puta dok napokon nije uspjela razabrati što govori.

Kad smo se najele krenule smo u obilazak. Čisto informativno, bez naočala svijet koji vidim nije svijet koji ti vidiš, moj je malo razblažen i drugačiji.

-E Beba, gle ovo, fakat su maštoviti ona zgrada izgleda kao brod.

– Mama, ode ti zgrada.

Bio je brod.

Sljedeće je fulala Beba.

Uz kanale su nekakve šupljikave metalne kabine koje se uvijaju prema unutra.

-Što je ovo, ako se hoću kupat u kanalu, a ne znam tko bi to htio, tu se mogu presvući.

– Mislim da je to pišaonica, umjesto uz drvo.

– Da, tu bacaju kondome koji ih štite od hladnoće, nema smisla da se popišaju u njih. Govori Beba pokazujući na hrpicu kondoma na podu.

C:\Users\dhafner\Desktop\DSC01370.JPG

Foto:Jasminka Janeš – Amsterdamski  kanal

Moralizatorska Beba je još u Zagrebu rekla da ona ne ide u Red light District.

-Žene rade ni ja ne bih htjela da netko bulji u mene dok radim.

Ne moram napominjati da Beba radi obučena pa ta primjedba baš i nema smisla. Zašto bi zaboga netko htio buljiti u nju dok radi….

No kako to obično bude s nama ipak smo dospjele tamo, lutajući. Nismo buljile. Prošle smo ulicom i zaputile se za hrpom ljudi u uličicu kojom jedan solidan plivač ne bi mogao proći nego postrance.

Naravno da nas je odvela među izloge koji su nam sad bili na dvadesetak cm, a nemaš kud gledati čak i ako netremice pratiš leđa ispred sebe, periferni vid zahvati izloge. Nekako smo se iskobeljale iz ulice i završile u muzeju prostitucije. Muzeji u Amsterdamu su boli glava skupi, tako da osim ovog i Van Goga nismo ni pokušavale potrošiti novac namijenjen restoranima. Mi smo gastro turisti. Čitaj izjelice.

Beba je ušla provjeriti može li uvesti staricu majku, a da ista ne padne u nesvijest nekoliko puta. Može.

Dečko na ulazu je rekao da je muzej edukativan, a ne eksplicitan. Nije lagao. Izašle smo iz muzeja, ja tužna, a Beba zapanjena brojkama.

C:\Users\dhafner\Desktop\DSC01377.JPG

Foto:Jasminka Janeš – Muzej prostitucije Amsterdam

Vozile smo se brodom po kanalima, Bebi je bilo dosadno, meni ok. Nakon vožnje smo se ubile tražeći Nizozemski restoran i kad smo ga nakon par kilometara našli, konobar nas je obavijestio da smo nepismene jer na izlogu piše da rade od 5. Ne piše. Na povratku smo stale pred jednim fast fudom da uzmemo dva pomfrija kako bi izdržale do večere. Tu je konobar bio još jači.

-Please go samwhere else, I am very busy.

Završile smo u talijanskom restoranu, koji  vode Makedonci. Beba je naručila raviole, a konobar je gledajući sućutno rekao da to ne uzima. Ok, ali zašto, zanimalo ju je.

-Ne valjaju, to dajemo samo Amerikancima.

To je bio dan konobara.

Amsterdam ima lijepu veliku tržnicu na ulici, gdje možeš kupiti svježu ribu, a na susjednom štandu cipele.

Prilično je živopisna.

C:\Users\dhafner\Desktop\DSC01356.JPG

Foto:Jasminka Janeš  Amsterdamska tržnica

Kad dođeš tramvajem do Rijksmuseuma, na pet minuta hoda imaš četvrt punu art galerija i antikvarijata, jako slatko. I da ne zaboravim mostove preko kanala jer su vrijedni spomena, većina je ukrašena cvijećem, taman za naslikavanje.

I još nešto, toplo preporučam vijetnamski restoran u ulici Zeedijk, fina hrana pristojne cijene i savjetujem izađi iz njega na istu stranu na kojoj si i ušao, jer bi se mogao izgubiti, kao i mi…

Amsterdam je živ i živopisan grad, nizozemci su opušteni , nekad možda i previše ali to nije nešto što će te zasmetati. Sam grad djeluje kao mjesto gdje bi mogao živjeti. Ima nešto u Amsterdamu.

A onda smo se zaputile na veliku nizozemsku turu.Roterdam, Den Haag, Delft i Scheveningen. Beba i ja smo se složile da Roterdam mogu izbaciti iz ponude i organizirati ga za ciljnu skupinu- arhitekte.

U Haagu sam pojela najbolji burger na svijetu u jednom pasažu u centru grada, dutchburger. Htjela sam plakati, jer ga nisam uspjela savladati do kraja, bio je jednostavno prevelik.

Da sad krenem opisivati baš sva mjesta gdje smo bile bio bi to zbilja putopis i dosadan k tome. Zato ostavljam nešto i tebi za otkrivanje. Svakako trebaš vidjeti Nizozemsku dok je još na kopnu. Pametni nizozemci  već sad kupuju zemlju po evropskim državama, kad jednom izgube bitku s morem oni su

osigurani.

C:\Users\dhafner\Desktop\Nizozemska, Munchen, Saltzburg i Hallstadt\DSC01384.JPG

Foto Jasminka Janeš- Den Haag

C:\Users\dhafner\Desktop\Nizozemska, Munchen, Saltzburg i Hallstadt\DSC01380.JPG

Foto:Jasminka Janeš-Ono kad te dijete povede na more, a zaboravi ti reći koje. Vrlo sjeverno more, Scheveningen Nizozemska.

Neki od sljedećih dana išli smo u etno park Zaanse Schans. Tamo su smjestili originalne nizozemske kuće i vjetrenjače. Uz ostalo možeš gledati kako se proizvode klompe i kakvih sve ima u ponudi. Cijeli park je jako lijep sa pripadajućim ovcama i kravicama. Vjetrenjače su restaurirane i  u funkciji. Kuće su postavljene na okućnice i sve je sređeno kao da netko živi u njima. Preporučam posjetiti.

C:\Users\dhafner\Desktop\DSC01456.JPG

Foto: Jasminka Janeš – Klompe za smione

Obišavši sve što smo planirale obići zaključile smo da je Nizozemska jako lijepa. Ja sam imala primjedbu na čistoću Amsterdama ali me Beba poklopila.

-Nije to ista vrsta turista kao u Beču.

Naravno da je bila u pravu.

Na povratku u najljepšu zemlju na svijetu svratile smo u Salzbug i Hallstatt. O Salzburgu se više-manje sve zna, Mozart, Mozart kuglice i varijacije na temu Mozarta. Grad je lijep i čist prepun zgodnih prolaza između ulica. Puno restorana s dobrom hranom.Ako te zanima povijest tu ćeš doći na svoje. Ja sam se oslonila na sjećanje iz školskih dana, Beba se oslonila na moje sjećanje jer vodiča smo viđale samo u busu.

C:\Users\dhafner\Desktop\Nizozemska, Munchen, Saltzburg i Hallstadt\DSC01476.JPG

Foto:Jasminka Janeš –Salzburg

Hallstatt. Tamo selim čim skupim dovoljno novaca. Nisam ja dovoljno vješta s riječima da opišem Hallstatt. Bajkovito mjestašce smješteno uz jezero čini da se na trenutak osjetiš princezom…u mješovitoj bajci. Doživljaj malo kvari 50 kineza po kvadratnom metru. Nije da ja imam nešto protiv kineza ali želim biti Pepeljuga, a ne Mulan. Mulan ću biti kad se dokopam kineskog zida. Za one koji ne znaju u Kini su napravili repliku Hallstatta. Toliko su ludi za njim. Razumijem ih.

Bio je to predivan završetak jednog uistinu divnog putovanja.

C:\Users\dhafner\Desktop\Nizozemska, Munchen, Saltzburg i Hallstadt\DSC01486.JPG

C:\Users\dhafner\Desktop\Nizozemska, Munchen, Saltzburg i Hallstadt\DSC01489.JPG

Foto:Jasminka Janeš-Hallstatt još jednom. I gotovo.

P.S. Do idućeg putovanja. Iako Beba opet prijeti da više neće ući u autobus. Što reći na to, ako ne uđe bus će otići bez nje.

Autorka: Jasminka Janeš

Related posts

Leave a Comment